Rimokatolička crkva
U 18. stoljeću katoličko stanovništvo Barče držalo je svoje bogoslužje u maloj drvenoj crkvi izgrađenoj oko 1723., koja se nalazila na ili oko današnje Osnovne škole János Arany. Prema zapisniku biskupske vizitacije održane 1815. godine, „prije 92 godine u Barči je sagrađena drvena crkva u čast sv. Ivana Krstitelja, koja se svakog trenutka može srušiti. Zahvaljujući dobročinitelju gr. Ferencu Széchényiju, već je pod krovom crkva sagrađena od čvrstog materijala 1814. godine i u koju se smjestio cijeli narod župe, za koju je također planiran toranj.” Nakon ovog sažetog sažetka, proučimo malo detaljnije okolnosti i razloge izgradnje crkve. Grof Ferenc Széchényi, kao glavni gospodar Šomođske županije i kraljevski povjerenik Dravske regulacije, posvetio je posebnu pozornost sudbini svog trgovišta s kraja 1790-ih.
Status trgovišta i sve veći broj stanovnika opravdali su katoličke vjernike Barče, koji su prije pripadali župi Babócsa, da dobiju samostalnu župu i crkvu. Župa je nakon osnutka 1803. darovala zemljište trgovištu za izgradnju svoje crkve (uz pomoć jednog vlastelina). Zbog dugotrajnih poslova uprave i uređenja, kamen temeljac nije mogao biti postavljen tek 1814. godine. Crkva je već bila u punom jeku kada je 1816. godine izgorjela trula drvena crkva i još tri kuće. I vjernici koji su ostali bez crkve i posjednika stavljeni su pred gotove činjenice čim je zgrada trebala biti dovršena. Konačno, do 1819. crkva je bila u stanju da se može koristiti.
Kronogram na fasadi to bilježi na sljedeći način: “AEDES HAECCE DEI EXSTAT SANCTA IOHANNI”. Brojčana vrijednost slova u latinskom tekstu, istaknuta drugom bojom (chronostichon), daje 1819., datum završetka. No, to vrijedi samo za lađu jer se kula gradila još dvije godine. Posvećenje je obavljeno 1821. godine nakon završetka kule. Sudbina ga je donijela tako da ga graditelj više nije mogao razumjeti, gr. Ferenc Széchényi umire 1820. godine. U današnjem obliku crkva je i danas dobrim dijelom zadržala svoje izvorne, klasicističke stilske značajke, iako je više puta oblikovana tijekom posljednja gotovo dva stoljeća. Šindre krovišta zamijenjene su prvo crijepom, a potom škriljevcima, te je dograđena sakristija. Godine 1926. crkva je oslikana od donacija vjernika, a u ljevaonici Rincker u Budimpešti izliveno je deset i pol glaziranih zvona i malo zvono (1924.) umjesto zvona odnesenih u vojne svrhe 1916. godine. Srednje zvono izrađeno je 1948. godine. Unutrašnjost je bila znatno pristupačna tek za vrijeme župe Jenő Czövek (1943.-1954.), no tada je glavni oltar potpuno obnovljen.
Stara oltarna slika koju je naslikao Ignatius Mauer s prikazom sv. Ivana Krstitelja uklonjena je (1943.) jer je, po župnikovom mišljenju, način prikaza narušio ukus vjernika. Zamijenio ga je kip Krista Kralja. Prema predaji, među relikvijama spašenim iz spaljene stare crkve nalaze se i dva kipa anđela na glavnom oltaru i kip apostola Petra i Pavla iznad dviju strana oltara.
Od prvih dijelova opreme i danas je u upotrebi krstionica izrađena 1815. godine. Pretvorbom se promijenila i posveta crkve i župe. Jako pohabani unutarnji zidovi preslikani su pod župom József Horváth (1954.-1973.), kada je lokalni umjetnik László Maróti izradio freske s prikazima svetaca u Mađarskoj. Eksterijer je 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća nekoliko puta obnavljan, pa je i danas impozantan, skladan izgledom koji definira ugođaj okolice, koja osim vjerske namjene sve češće ugošćuje svjetovna događanja i koncerte.