Suradnja Barcs – Belišće
Barčina najnovija hrvatska veza je s gradom Belišćem u Slavoniji, s kojim je bio partner na projektu VICINaD (HUHR / 1901 / 2.1.2 / 0120). Suradnju dvaju gradova, osim projekta, podupire i slična prošlost dvaju gradova te slična uloga u industrijalizaciji regije u doba dualizma.
Godine 1895. Belišće je imalo 1024 stanovnika. Bilo je to prvo naselje u Hrvatskoj koje se iz industrijske kolonije razvilo u moderan industrijski grad.
U vezi s preradom drva u naselju se pojavilo nekoliko kemijskih pogona. U to vrijeme Belišće je bilo najveći pogon za preradu hrasta i bukve u Europi, opskrbljujući većinu zapadnoeuropskog tržišta. Prijevoz se u to vrijeme odvijao isključivo vodom po Dravi brodom, s dodirom Donjeg Miholjca i Barče; a na Dunavu preko Budimpešte.
Prva uskotračna željeznička pruga otvorena je krajem 1884. između novootkupljenih šumskih površina obitelji i tvornice. Nakon toga je izgrađena teretna stanica, jer je željeznica bila jedino prikladno sredstvo za prijevoz drva u to vrijeme. 1889. godine u Budimpešti osnovana je Slavonsko-podravska željeznica (SPŽ), čiji tadašnji željeznički kolodvon u Belišću bio je na mjestu današnjeg autobusnog kolodvora.
Osim teretnog, započeo je i putnički promet: izgrađen je uskotračni kolosijek preko Viljeva do Noskovaca koji je spojen na željezničku prugu standardnog kolosijeka Podravska Slatina – Selurinac (Szentlőrinc). Tako je uspostavljena željeznička veza između dviju strana Drave, prugom Pečuh – Barča – Murakeresztúr, koja je prometovala od 1868. godine, između Belišća i zapadne Europe (Trst, Beč). Posljednja dionica Dravske pruge između Belišća i Osijeka otvorena je 1908. godine.
U isto vrijeme, Barcs je postao važno trgovačko središte. Osim spomenute veze, uspostavljena je 1894. željeznička veza preko Daruvara i Virovitice s Pakracom, koja je već bila važna u putničkom prometu, kako prema Zagrebu tako i prema Beču.
Željeznička pruga je do 1945. radila kao privatna tvrtka, a potom je podržavljena. Između 1946. i 1949. ponovno je u vlasništvu Belišćanskog poduzeća i vraćena u mrežu Jugoslavenskih željeznica. Na pojedinim nerentabilnim dionicama promet je kontinuirano eliminiran. Najdulje je trajala dionica Belišće-Osijek, sve do 1970. godine. Potom je Belišće dobilo redovnu željezničku vezu preko Bizovca do Osijeka, ali je promet i na ovoj pruzi zaustavljen 2010. godine zbog malog broja putnika.
