Dvorac Kremzir

Dvorac Kremzir

U Barcs-Belcsapuszti se nalazi mali dvorac i kurija. Sagradio ga je Károly Kremzir sredinom 1870-ih, u duhu historicizma (eklekticizma). Ne zna se točno vrijeme izgradnje, ali prema katastarskoj karti iz 1866. godine u to vrijeme nije postojala. Prema lokalnoj predaji, sagrađen je u isto vrijeme kad i dvorac Széchényi u Somogytarnóci, odnosno možda je sagrađen oko 1873-75. Do 1944. je u njemu živjela obitelj, zatim nakon Drugoga svjetskog rata u njega se useljava granična policija. 1954. granična policija se nastanila u Barču, vlasništvo zgrade prelazi u ruke proizvođačke zadruge, preoblikovani  stanovi za najam. Za dotrajali objekat vlasnik 1978. godine zatražio je dozvolu za rušenje, ali je nije dobio zbog zaštićenosti dvorca. Zgradu je na kraju preuzelo Gradsko vijeće, a potom 1980-ih prodano privatniku, koji je obećao da će je obnoviti, no planovi se nisu ostvarili. (Márton Rózsás)

Navedeni dvorac je još uvijek u privatnom vlasništvu. Stanje dvorca nije idealno, fali cijela krovna konstrukcija, svi prozori i vrata se raspadaju. Zabranjen je ulazak, proglašen je opasnim po život, ali divljen izdaleka, pruža uistinu romantičan prizor jer ga priroda vraća i urasta u dvorac.

 

Dom Mikše Kremzira

Jednu od najljepših zgrada Barcstelepa u eklektičkom stilu sagradio je Károly Kremzir (otac plemenika Móra Kremzira u Belcsapuszti) početkom 1880-ih. Mjereno u lokalnim razmjerima, ogromna kuća izgrađena je na poplavnoj ravnici Drave samo nekoliko desetljeća prije, kao i većina Barcstelepovih zgrada. U lokalnoj predaji poznato je da se temeljio na hrpama drveća zbog močvarnog tla. U njemu je do nacionalizacije bio nastanjen nasljednik obitelji, a nakon državnog vlasništva ovdje su se doselili Okružni sud i Zemljišni ured.

Nakon promjene režima, oba tijela su se iselila iz zgrade, čime je postala nenaseljena. Imanje, koje je uništeno, konačno je potpuno obnovljeno 2010. godine, a sada se ovdje nalazi Centar za obuku i istraživanje Istvána Türra.