Trgovina na veliko začinima i kolonijalnom robom Ferenca Breuera

Trgovina na veliko začinima i kolonijalnom robom Ferenca Breuera

Trgovina na veliko začinima i kolonijalnom robom Ferenca Breuera

Tvrtku je osnovao Ferenc Breuer 1878. godine. Njegovi poslovni prostori i uredi nalaze se u današnjoj ulici Széchenyija 10. Skladišta su se nalazila u prostoru iza njega i na obali Drave.

Ferenc Breuer umire 1911. godine, nakon čega su njegova udovica i sin kratko nastavili posao. Paul Breuer je umro herojskom smrću u Prvom svjetskom ratu, pa je 1927. posao pao u ruke trojice vlasnika. Osim Švicarca i vlasnika iz Budimpešte, suvlasnik tvrtke postao je i bivši direktor tvrtke (1902.)

Ferenc Grósz, čiji je sin László kasnije radio kao direktor tvrtke. Tvrtka se smatrala jednim od najvećih trgovaca kolonijalnom robom u Mađarskoj. Pál Breuer je 1911. godine stavio na raspolaganje selu prostor starog sportskog kompleksa za tadašnji Športski klub Barča. U nekadašnjoj središnjoj zgradi tvrtke danas se nalaze stanovi i radi u njemu tzv. “Stepeni ABC”.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Groblje Izraelita

Groblje Izraelita

Groblje Izraelita

Židovsko stanovništvo Barče značajno se povećalo od druge polovice 19. stoljeća kao rezultat gospodarskog oporavka nakon izgradnje željeznice i početka pomorstva Dravom. Osim društvenih sadržaja, postala je nužna izgradnja groblja. Izgrađena je sredinom 1860-ih godina u vezi sa sjevernom graničnom crtom groblja ulica Imrea, njezina je oznaka već na katastarskoj karti iz 1866. godine.

Potkraj stoljeća, nakon formiranja mjesne Chevre Kadisa (Svete udruge, pogrebne udruge) (1890.), na groblju je podignuta pogrebna kuća i grobljanski čuvarski stan. Mrtvačnica je srušena 1988. godine. Na pročelju groblja nalazi se spomenik židovskim žrtvama preseljenim ovdje ispred srušene sinagoge, kao i Mojsijeve ploče iz nekadašnje sinagoge. Najstariji još uvijek čitljiv nadgrobni spomenik na groblju je iz 1868. godine.

 

Sinagoga

Sinagoga

Sinagoga

Stanovnici Barče Izraeliti svoje su gozbe u susjednoj Virovitici priređivali od 1860-ih, jer tamo nije bilo ni molitvenog doma ni sinagoge. Godine 1883. osnovane su osnovna škola i molitvena dvorana u zgradi iznajmljenoj od Károlyja Kremzira (= Novákova kuća), koju je Mór Kremzir darovao zajednici 1892. godine. Zajednica je ubrzo prerasla i školu i molitvenu dvoranu, pa je 1895. izgrađena nova škola, a 1899. impozantna sinagoga koja je koštala gotovo 40.000 forinti, čije je svečano otvorenje bilo 22. kolovoza 1899. godine.

Oba objekta nalazila su se na tada većim dijelom neizgrađenom području između Barcstelepa i Barče. Model za sinagogu bila je sinagoga Leopoldstadt, koju je projektirao Ludwig Förster 1858. godine, a projektirali arhitekti Enderle i Freinwald. Vanjski dio crkve izrađen je od crveno-žute, prugaste opeke, a jezerska koliba je izrađena od porculana Zsolnay. Njegova vanjska veličina bila je 15,90 x 24,55 metara. Građevinske radove izveo je domaći građevinski izvođač Ferenc Szenicza, a završni radovi pohvalili su i rad majstora Barče.

Koristila se namjenski do protjerivanja Židova, a potom je zgrada, koja je tijekom rata opljačkana i strijeljana, dugo stajala napuštena i ruinirana. Godine 1967. Židovska ga je zajednica prodala lokalnom PES-u, koji ga je pretvorio u trgovinu zvanu DOM. Potpuno lišena svog izvornog oblika, zgrada koja vrijedi veće bogatstvo dugo je funkcionirala kao trgovina, a sada je prazna. Mojsijeve ploče na pročelju bivše sinagoge nalaze se u groblju Izraelita.

Dvorac Széchényi u Somogytarnóci

Dvorac Széchényi u Somogytarnóci

Dvorac Széchényi u Somogytarnóci

Dvorac Széchenyi (star 148 godina), sagrađen 1873., a sagradio ga je grof Ferenc Széchényi, unuk Istvána Széchenyija, pod spomeničkom je zaštitom. Zgradu eklektičnog stila dizajnirao je Antal Wéber. U njemu je do 1944. godine živjela grofovska obitelj, nakon čega je nakon nacionalizacije korištena u javne svrhe. Nakon uspostave Državnog gospodarstva Somogytarnóca postalo je njegovo središte. Nakon prestanka gospodarstva, zgrada je početkom 1990-ih postala privatno vlasništvo, a nakon toga se njeno stanje naglo pogoršavalo. Rijetka, egzotična stabla nekadašnjeg velebnog parka dvorca uvelike su posječena, sada su u životnoj opasnosti, o njihovoj mogućoj upotrebi ne možete čuti ništa.

Nažalost, kapela obitelji Széchenyi (sagrađena 1907.) na groblju Somogytarnóca nalazi se u zatvorenom prostoru i ne može se posjetiti, ali je i spomenik na ovom području. Park od 3 hektara oko dvorca vrijedan je park s posebnim stablima, a na periferiji naselja na nekadašnjem pašnjaku su iznimno velika stabla bagrema.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dvorac Széchényi u Aranyospuszti

Dvorac Széchényi u Aranyospuszti

Dvorac Széchényi u Aranyospuszti

Dio posjeda Aranyospuszta odvojen je od posjeda Tarnóca na prijelazu stoljeća kao ostavština mladog grofa Ferenca Széchényija. Ferenc Széchényi bio je jedan od unuka Ferenca Széchényija (1835.-1908.), “osnivača imanja” u Tarnóci. Nakon demarkacije granica Trianona, jednu od lijepih točaka posjeda, Aranyospuszta, mladi grof izdvaja i energično počinje stvarati životnu sredinu i gospodarstvo.

Dvorac, građen u neobaroknom stilu, sagrađen je oko 1925. godine ili je – po svojoj veličini – više ljetnikovac. Zgradu od 35 soba podigao je Géza Bájer, graditeljski majstor iz Barče, a s razlogom pretpostavljamo da su i ostale stručne poslove radili majstori iz Barče. Dvorac ima potkrovlje, eleganciju upotpunjuju natkriveni nadstrešnica za automobil, prostrani balkoni, terase i ukrasno stubište. Do glavnog ulaza vodila je široka cesta obrubljena drvećem.

Glavno pročelje bilo je ukrašeno kamenoklesanim grbom obitelji Széchényi. Grofova obitelj otišla je u inozemstvo 1944. godine. Zgrada je nakon rata oživjela kao šumarska strukovna škola, a kasnije je postala studentski dom te ustanova koja se preselila u Barču. Nakon nekoliko obnova i preinaka i dalje funkcionira kao spavaonica.