Na ušću nekadašnje Imre ulice, danas ulica Vasvárija P., stoji Marijin kip pod baldahinom na postolju. Prema jedva čitkom natpisu na njegovu postolju, podigao ga je 1882. Georg Maria Wekker. Sličan kip Marije bez baldahina stoji na visokom cilindričnom stupu na istočnom kutu Nagyhíd ulice i ulice Bajcsy-Zsilinskog. Ne zna se točan datum postavljanja, ali je vjerojatno druga polovica 19. stoljeća.
U Barcs-Belcsapuszti se nalazi mali dvorac i kurija. Sagradio ga je Károly Kremzir sredinom 1870-ih, u duhu historicizma (eklekticizma). Ne zna se točno vrijeme izgradnje, ali prema katastarskoj karti iz 1866. godine u to vrijeme nije postojala. Prema lokalnoj predaji, sagrađen je u isto vrijeme kad i dvorac Széchényi u Somogytarnóci, odnosno možda je sagrađen oko 1873-75. Do 1944. je u njemu živjela obitelj, zatim nakon Drugoga svjetskog rata u njega se useljava granična policija. 1954. granična policija se nastanila u Barču, vlasništvo zgrade prelazi u ruke proizvođačke zadruge, preoblikovani stanovi za najam. Za dotrajali objekat vlasnik 1978. godine zatražio je dozvolu za rušenje, ali je nije dobio zbog zaštićenosti dvorca. Zgradu je na kraju preuzelo Gradsko vijeće, a potom 1980-ih prodano privatniku, koji je obećao da će je obnoviti, no planovi se nisu ostvarili. (Márton Rózsás)
Navedeni dvorac je još uvijek u privatnom vlasništvu. Stanje dvorca nije idealno, fali cijela krovna konstrukcija, svi prozori i vrata se raspadaju. Zabranjen je ulazak, proglašen je opasnim po život, ali divljen izdaleka, pruža uistinu romantičan prizor jer ga priroda vraća i urasta u dvorac.
Jednu od najljepših zgrada Barcstelepa u eklektičkom stilu sagradio je Károly Kremzir (otac plemenika Móra Kremzira u Belcsapuszti) početkom 1880-ih. Mjereno u lokalnim razmjerima, ogromna kuća izgrađena je na poplavnoj ravnici Drave samo nekoliko desetljeća prije, kao i većina Barcstelepovih zgrada. U lokalnoj predaji poznato je da se temeljio na hrpama drveća zbog močvarnog tla. U njemu je do nacionalizacije bio nastanjen nasljednik obitelji, a nakon državnog vlasništva ovdje su se doselili Okružni sud i Zemljišni ured.
Nakon promjene režima, oba tijela su se iselila iz zgrade, čime je postala nenaseljena. Imanje, koje je uništeno, konačno je potpuno obnovljeno 2010. godine, a sada se ovdje nalazi Centar za obuku i istraživanje Istvána Türra.
Spomenik sovjetskih, bugarskih i jugoslavenskih vojnika, palim na području Barče tijekom Drugog svjetskog rata, stoji na Trgu heroja, na mjestu nekadašnjeg herojskog groblja i spomen obilježja. Spomen-ploče su postavljene na podiju uz betonski obelisk visine 8 metara i na postolje obeliska. Projektant spomenika, napravljen 1969., bio je arhitekt Lajos Bognár.
Ostaci vojnika pokopani su u zajedničku grobnicu ispod cvjetnjaka sjeverno od spomenika prilikom rekonstrukcije trga. Nakon promjene režima, crvena zvijezda je skinuta s vrha spomenika.
Barcs je postao sjedište okruga 1896. Istodobno su započele pripreme za izgradnju Ureda glavnog suca i organizaciju uredskog rada. Kratko vrijeme je robovlasnički sud djelovao u privremenoj zgradi. Prilikom određivanja lokacije završne zgrade došlo je do ozbiljnog spora i napetosti između Barče i Barcstelepa, te su oba dijela naselja željela posjedovati ovu važnu javnu građevinu. Konačno, na pola puta, tada neizgrađenom dijelu magistrale, počela je gradnja 1896. godine. Planove je izradio Lajos Spur, plemeniti inženjer, a izveo ih je građevinski izvođač István Stigler.
Dana 10. kolovoza 1897. Ured glavnog sudaca preuzeo je u posjed impozantnu javnu zgradu lokalnih razmjera. Prvi glavni sudac bio je Ödön Fenyőssy, zatim György Sárközy, Ferenc Szandház, Ákos Barcsay i Károly Boronkay. Nakon Drugog svjetskog rata, na tragu novog društvenog i političkog sustava, ovdje je djelovalo Okružno vijeće Barča. Nakon što je Barča postala grad (1979.), kada su Okružna vijeća prestala postojati, zgradu su zauzeli Gradsko vijeće, a potom i Ured gradonačelnika.
U drugoj polovici 18. stoljeća u Barču stižu prvi luteranski vjernici s njemačkim doseljenicima. Njihov se broj nije toliko povećao u pretežno katoličkom naselju sve do sredine 1830-ih da su se mogli pridružiti zajednici u Véseu. Od 1856. njihove su službe održavane u molitvenoj kući izgrađenoj u Újbarcsu (danas Munkácsy M. ulica), gdje su također pokrenuli školu. Zajednica, koja je ojačana sredinom 19. stoljeća, 1875. postaje kćerinska crkva Porrogszentkirály. Od 1895. Paul Fuchs, karizmatični levitski učitelj i ravnatelj, preuzeo je vodstvo zajednice i upravljao lokalnim aktivnostima Evanđeoske crkve 36 godina.
Godine 1903. 20 obitelji katoličkih Nijemaca, oko 100 ljudi, prešlo je na luteransku vjeru u znak protesta zbog smanjenja broja misa na njemačkom jeziku. Tako ojačana skupina kupila je 1905. godine parcelu Potencz usred sela sa zgradom na njoj, koja je nekada služila kao čitaonica. Obnovom i proširenjem 1906. godine izgrađena je parokija, škola i crkva. Do 1908. preobraćeni katolički vjernici uglavnom su se vratili svojoj izvornoj vjeri.
Luteranska škola bila je jedna od najviših obrazovnih ustanova u naselju, a ovdje su dolazili i mnogi učenici drugih vjera. Paul Fuchs je 1932. otišao u mirovinu, nakon čega je škola prestala postojati. Njegov nasljednik bio je župnik Lajos Molnár, koji je obnašao dužnost do 1973. godine. Nakon njegove smrti, luteranska zajednica je ponovno pripala – kao rasipanje – Porrrogszentkirályju. Među starim relikvijama kongregacije još se nalaze prvi kalež i patena, zdenac za krštenje i originalna oltarna slika izrađena 1856. godine. Klupe su premještene iz prve židovske bogomolje.
U ljeto 2021. godine, zahvaljujući programu “Toplina duše”, evanđeoska crkva u Barči gotovo je u potpunosti obnovljena u tri tjedna. Zahvaljujući natječaju bit će zamijenjena sva vrata i prozori na crkvi, obnovit će se cijeli pod, a stara pohabana površina će biti zamijenjena pločicama. Popravit će se i zidna obloga koja je oštećena uslijed potresa, a zahvaljujući Mađarskoj Evangeličkoj crkvi bit će oslikana cijela unutrašnjost. Klupe će također biti obnovljene kako bi u budućnosti mogle primati vjernike u gotovo potpuno obnovljenoj okolini.