Grad Barča

Prezentacija i povijest Barče

Barča ili Barč (mađ. Barcs), koji ima status grada dobio 1979. godine, nalazi se u Nacionalnom parku „Dunav-Drava”, služi kao južna kapija Šomođske županije i glavni je grad rijeke Drave. Barča je dinamično razvijajući mali grad od 123 km2, smješten na mađarsko-hrvatskoj granici, prirodno središte Barčanske mikroregije, trenutno s više od 10.000 stanovnika. Njegov je razvoj bio i bit će određen spojem na Dravu i položajem na granici. Trgovački karakter grada razvio se još u prošlom stoljeću. Razvoj njezine sadašnjosti uvjetovan je i povećavanjem domaćeg i međunarodnog turizma, što se jedne strane može zahvaliti njegovim izuzetnim prirodnim vrijednostima, s druge strane blizini granice.

Na temelju arheoloških nalaza u Barči već od 5. tisućljeća prije Krista imamo dokaze za ljudksog izgleda. Ovdje su pronađeni nalazi iz bakrenog, brončanog i željeznog doba, ovdje su živjeli Huni, Avari i Slaveni. Najraniji spomen njegovih imena može se pročitati u spomenici iz 1389 – 1417. godine, kada je pripadao posjedu Šegešd (mađ. Segesd), a njegov se dvorac prvi put spominje 1460. godine. Bio je središte posjeda u 15. stoljeću, za vrijeme turaka naselje je gotovo potpuno depopulirano, tada su naseljeni Hrvati i Nijemci.

1664. godine na približavanju vojske Nikole Zrinskog, Turci su napustili dvorac i Zrinski ga je spalio. 1677. godine nadbiskup György Széchenyi, iz Kaločke nadbiskupije, namjesnik biskupije Győr, primio je donaciju od kralja Lipóta I., zatim je 1715 – 1733. zemljoposjednikom postala obitelj grofova Széchenyi, zahvaljujući kojoj su nasljednici grofa Imrea Széchenyi imali posjed ovdje još i tijekom početka 20. stoljeća.

1848. godine kada je vojska Hrvatskoga bana Jelašića napala Mađarsku, grupa graničara počela je topovima pocati na to područje. Hrvati su odvje logorovali nekoliko tjedana, sve dok od približavanja domobrana Hrvati nisu se vratili na južni dio Drave.

Od početka 1870-ih godina, Barča se počela brzo razvijati, međutim Trianon je prekinuo taj zamah. Nakon Prvog svjetskog rata počinje rasti laka industrija, uglavnom prerada poljoprivrednih kultura: u naselju se uz ciglanu, tvornice kože, pogone za preradu drva i lana grade tov svinja i klaonice, mljekare i sirane, te destilerije. U tom razdoblju počela je i izgradnja elektroenergetske mreže. Od 1928. godine uzrastu je pomagao, što je Barči pridodana općina Drávapálfalva.

Selo je potpalo pod srpsku okupaciju 1918. godine. Nova južnoslavenska država ga je preuzela, iako je u Trianonu osuđeno, da regija pripada Republici Mađarskoj, Jugoslavenske trupe ga nisu evakuilare čak 33 mjeseca, te je postalo dio srpske marionetske države Baranja-Baja za nekoliko mjeseci.

Preraspodjela zemlje nakon Drugog svjetskog rata dala je stanovnicima Barče nove nade, ali su one ubrzo razbijene sovjetskom okupacijom i novim gospodarskim sustavom. Promijenila se i struktura industrije, od tada jačaju proizvodnja građevinskog materijala, mlinska industrija, drvoprerađivačka i kemijska industrija.

U večernim satima 27. listopada 1991. godine jedan jugoslavenski zrakoplov je uletio u zračni prostor Mađarske i bacio eksplozivne naboje na rubove grada. Ozlijeđenih osoba nije bilo, ali su oštećene neke kuće. Unatoč brojnim negativnim učincima, kao što je bio i Južnoslavenski rat, grad je doživio ogromnu transformaciju 1990-ih.

Do 1994. godine obnovljena je nova gradska jezgra, izgradnjom nove gradske pošte puštena je u rad i moderna digitalna telefonska centrala, a s radom je počeo i novi lokalni studio HÍD TV-a. Otvorene su nove ulice, izgrađeni novi stanovi, nakon dugo vremena Reformatska crkva je mogla sagraditi novu crkvu, izgrađena je i druga sportska dvorana, te se razvila institucijska mreža.

Prošlost, sadašnjost i budućnost Barče značajno su određene njegovim položajem i povezanosti s međunarodnim rutama. Ideje koje se razvijaju u cilju povratka prijašnjeg statusa grada mogu značajno utjecati na razvoj ne samo grada i okolice, već i šire regije, županije i južnog Zadunavlja. Europske integracije stvaraju uvjete za regiju u kojoj je bezgraničnost mana.